Vrganji

Opis ispod je općenit i nije dovoljan da prepoznaš vrganj. Klobuk aplikacija ne određuje vrste gljiva. Ako nisi siguran, ne jedi. Što napraviti kod sumnje na trovanje: Što napraviti kod trovanja gljivama.

Vrste vrganja

• Pravi vrganj (Boletus edulis). Navode se i nazivi ljetni vrganj, hrženjak, jurček i crnogorični vrganj.
• Borov vrganj (Boletus pinophilus).
• Hajdinski vrganj (Boletus aereus), naziva se i tamni vrganj.
• Raspucani vrganj (Boletus reticulatus), sinonim Boletus aestivalis.

Opis vrijedi za cijelu skupinu, ne za jednu vrstu. Navodi se da je klobuk širok otprilike 7 do 30 cm. U mladosti je polukuglast, a poslije se raširi. Boja ide od bjelkastosmeđe do tamnosmeđe i razlikuje se od vrste do vrste i od staništa do staništa.

S donje strane klobuka vrganji nemaju listiće, nego cjevčice. One su u mladosti bijele, zatim žute, a na kraju zelenkaste. Stručak je debeo, visok otprilike 8 do 25 cm, a u mladosti je često zadebljan pri dnu. Meso mladog plodišta je bijelo i čvrsto, a sa starošću postaje spužvasto.

Ovaj opis nije dovoljan da prepoznaš vrganj. Vrstu može potvrditi samo determinator: Tko će provjeriti gljivu.

• Jestivost. Pravi vrganj: navodi se kao jestiv i cijenjen. Plodišta mogu upijati toksične teške metale s onečišćenih mjesta, pa ga na takvim mjestima ne beri.
• Hajdinski, borov i raspucani vrganj: navode se kao jestivi i visoke kakvoće.
• Borov vrganj: navodi se da skuplja živu, kadmij i selen, pa izbjegavaj onečišćena područja.
• Zaštita (NN 73/2016). Pravi vrganj, borov vrganj, hajdinski vrganj i raspucani vrganj nisu na popisu strogo zaštićenih vrsta (Prilog I, odjeljak Gljive). Na popisu su neke druge vrste vrganja, među ostalim kraljevka (Boletus regius), Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri), sjajnocrveni vrganj (Boletus dupainii) i creski vrganj (Boletus adonis).
• Najmanja veličina (NN 114/2017, čl. 17. h). Pravilnik propisuje najmanji promjer plodišta od 40 mm za "prave vrganje". Tekst ne određuje kako se promjer mjeri.

• Pravi vrganj: navodi se razdoblje od srpnja do listopada, ali i samo kasno ljeto i jesen.
• Hajdinski vrganj: ljeto i jesen.
• Borov vrganj: do kasne jeseni, ponekad i nakon prvih mrazova.
• Raspucani vrganj: od proljeća ili početka ljeta, obično ranije od ostalih vrganja. Za Europu se navodi i razdoblje od početka ljeta do kraja jeseni.

Kako stoji sezona ovih dana: Kada rastu vrganji?.

Pravi vrganj navodi se uz crnogorično i listopadno drveće, a ne uz jedno stablo. Hajdinski i raspucani vrganj navode se u listopadnim šumama, a borov vrganj pretežno u crnogoričnim. Stanište po vrstama i tipu šume: Gdje rastu vrganji.

Za osobne potrebe Pravilnik NN 114/2017 dopušta do 3 kg nadzemnih gljiva dnevno, ukupno za sve vrste zajedno (čl. 7.). Vrganji nemaju posebnu kvotu, nego ulaze u tih 3 kg. Ako je jedno plodište teže od toga, smiješ ga ubrati samo ako još nemaš ubrane druge gljive u dnevnoj količini.

Osobne potrebe znače branje za sebe i svoje kućanstvo, bez prodaje i drugog prometa (NN 114/2017, čl. 2.). Vrganji (Boletus spp.) su u Prilogu I. tog Pravilnika, pod nazivom "vrganji". To je popis vrsta za čije sakupljanje radi prerade ili prodaje treba dopuštenje Ministarstva (Zakon o zaštiti prirode, čl. 64.). Isti članak kaže da se gljive otkupljene od osobe bez tog dopuštenja ne smatraju zakonito stečenima.

Ostala pravila branja: Branje gljiva u Hrvatskoj.

• Nosi ih u prozračnoj pletenoj košari, nikako u plastičnoj vrećici. To savjetuju Javna ustanova Zagorje Priroda i iskusni determinator iz gljivarskog društva (Glas Istre, 2018.).
• Zemlju i lišće očisti već u šumi, prije nego što gljiva ode u košaru.
• Svježi vrganji se brzo kvare. Navodi se da imaju oko 90 % vode. Njemačko društvo za prehranu (DGE) savjetuje da ih ni u hladnjaku ne držiš u plastičnoj vrećici jer se gljive znoje i brzo pokvare.
• IMI savjetuje da ne jedeš gljive koje su stare ili su dugo stajale u plastičnoj vrećici, da kod kuće pregledaš svaku gljivu posebno i da jelo pripremiš isti dan kad su ubrane.
• Navodi se da veća plodišta često imaju ličinke kukaca. Jako crvljiva plodišta Pravilnik ionako ne dopušta brati (čl. 17. f).