Otrovne gljive slične vrganju

Vrganj bereš samo kad si 100% siguran. Izvori navode da se može zamijeniti s gljivama koje su otrovne ili nejestive, a jedna od njih izaziva teške probavne tegobe. Ako nisi siguran, ne jedi.

Zašto vrganj bereš samo kad si 100% siguran

Ovdje su gljive koje se mogu zamijeniti s vrganjem. Nema ključa za razlikovanje i nema popisa znakova. Gljivu ne određuje ni ova stranica ni Klobuk aplikacija.

Ja stvarno znam prepoznati jako puno gljiva,ali ne berem ih sve,berem one za koje sam 100% siguran da ih ne mogu zamjeniti sa bilokojom otrovnicom i koje volim jesti

Berač na forumu Bug.hr, 2013.

Žučljivi vrganj (Tylopilus felleus)

Navodi se da je nejestiv i izrazito gorak, ali da nije otrovan. Gorčina je nakon kuhanja jača, a već jedan primjerak može upropastiti cijelo jelo.

Rubroboletus satanas

Navodi se kao otrovan. Izaziva teške probavne tegobe: mučninu, žestoko povraćanje i bolove u trbuhu (Patočka, 2018.). Toksin je bolesatin, bjelančevina.

Caloboletus calopus

Navodi se kao otrovan i vrlo gorak.

Suillellus luridus

Navodi se da može izazvati probavne tegobe.

Vrganj s onečišćenih mjesta

Navodi se da vrganj (Boletus edulis) može upiti otrovne teške metale s onečišćenih mjesta. Ne beri ga na takvim mjestima.

Dvojnice rastu u istim šumama

Navodi se da vrganj raste uz hrast, bukvu i kesten, ali i uz četinjače. Gljive s ove stranice navode se uz isto drveće, pa mogu završiti u istoj košari:

• Tylopilus felleus: bjelogorične i crnogorične šume, često pod bukvom i hrastom.
• Rubroboletus satanas: uglavnom uz hrast i pitomi kesten, ljeti i rano u jesen.
• Caloboletus calopus: crnogorične i bjelogorične šume, često pod bukvom i hrastom, ponekad i u planinama.
• Suillellus luridus: uz hrast, brezu, kesten i bukvu.
• Neoboletus luridiformis: bjelogorične i crnogorične šume, ljeti i u jesen.

Što se zna o posljedicama

Rubroboletus satanas

Navodi se da je umjereno otrovan, posebno sirov. Uz mučninu i povraćanje može izazvati krvavi proljev koji traje do šest sati. Prijavljena trovanja su rijetka.

Suillellus luridus

Sirov ili nedovoljno kuhan izaziva probavne tegobe 30 minuta do 2 sata nakon jela: mučninu, povraćanje, grčeve i proljev. Oporavak se navodi za 24 do 48 sati. Neki priručnici savjetuju da se uopće ne jede. Navodi se i sumnja na pojačanu osjetljivost na alkohol, ali je jedna studija iz 1994. dovodi u pitanje.

Neoboletus luridiformis

Navodi se da sirov ili nedovoljno kuhan izaziva upalu želuca i crijeva, a neki ljudi imaju tegobe i nakon kuhanja. Navodi se da ga početnici trebaju izbjegavati, jer sliči drugim vrstama koje mogu biti opasne.

Caloboletus calopus

Gorčina ne nestaje kuhanjem. Za jedan njegov varijetet (var. frustosus) navodi se da u Europi izaziva teške tegobe.

Tylopilus felleus

Antonio Carluccio, talijanski kuhar i poznavatelj gljiva, navodi da je to jedna od gljiva koje su mu ljudi najčešće donosili na provjeru, misleći da je jestiva. Navodi se i da gorčinu ne osjete svi, jer osjet gorkog ovisi o genima. Okus zato nije provjera.

Kuhanje ne čini dvojnicu sigurnom

IMI navodi da većina otrova u gljivama preživi kuhanje. Za Rubroboletus satanas navodi se da ga ponegdje u Italiji i bivšoj Čehoslovačkoj jedu nakon dugog kuhanja, ali to nikad nije znanstveno dokazano. Gorčina vrste Caloboletus calopus kuhanjem ne nestaje.

Neki vrganji su zaštićeni

Neke vrste vrganja u Hrvatskoj su strogo zaštićene i ne smiju se brati, na primjer Boletus regius i Boletus fechtneri (NN 73/2016). Obični vrganj (Boletus edulis) nije na tom popisu. Više: Zaštićene gljive.

Ako je gljiva već pojedena

Probavne tegobe brzo nakon jela ne isključuju neku drugu, smrtno otrovnu gljivu iz iste košare. Ne čekaj: Što napraviti kod trovanja gljivama. Prije jela gljivu daj determinatoru: Tko će provjeriti gljivu.