Zelena pupavka

Sumnjaš na trovanje? Nazovi Centar za kontrolu otrovanja na 01 2348 342 ili na 112. Ako nisi siguran, ne jedi. Što napraviti dalje: Što napraviti kod trovanja gljivama.

Zelena pupavka (Amanita phalloides) zove se i zelena muhara, otrovnica i gomoljevka. Zaštita: nije na popisu strogo zaštićenih vrsta (NN 73/2016).

Opis je općenit. Navodi se da je klobuk širok otprilike 5 do 15 cm. Najčešće je maslinastozelen, a može biti i žutozelen, sivozelen, smeđezelen ili potpuno bijel. Navodi se da je nakon kiše i prema rubu često svjetliji.

Listići su s donje strane klobuka, gusti i bijeli. Stručak je bjelkast, visok otprilike 5 do 15 cm, a prema dnu jako zadebljan.

Ovaj opis nije dovoljan da prepoznaš zelenu pupavku. Vrstu može potvrditi samo determinator: Tko će provjeriti gljivu.

IMI navodi da je zelena pupavka najotrovnija gljiva u Hrvatskoj. Trovanje je često smrtonosno. Oštećenje jetre uzrokuju amatoksini (amanitini).

• Početak: obično nakon 6 do 24 sata, ponekad kasnije. IMI navodi početak nakon oko 10 sati ili više, ponekad tek nakon nekoliko dana. Kratko vrijeme do prvih simptoma ne isključuje amatoksine, na primjer kad je jelo bilo od više vrsta gljiva.
• Tijek: prvo dolaze probavne tegobe, koje traju oko 24 sata. Slijedi razdoblje od 24 do 36 sati u kojem stanje može izgledati kao oporavak, a jetreni enzimi i dalje rastu. Poslije dolaze zatajenje jetre i bubrega, oštećenje mozga, koma i smrt. IMI navodi žuticu i krvarenje u crijevima.
• Liječenje: IMI navodi da transplantacija jetre može biti potrebna.
• Boja: IMI upozorava da boja nije pouzdan znak.
• Kuhanje: kuhanje, guljenje, zamrzavanje i sušenje ne uklanjaju otrov.

Od ranog ljeta do jeseni. IMI je u listopadu 2022. izvijestio o porastu broja trovanja gljivama.

IMI navodi da su u listopadu 2022. pozivi zbog otrovanja gljivama porasli pet puta u odnosu na listopad 2021. Porast pripisuje vrlo dobroj gljivarskoj sezoni, a posebno ističe porast trovanja zelenom pupavkom. Dobra sezona zato znači i više opasnih zamjena.

Pretežno svijetle listopadne šume, a i crnogorične, uz hrast, bukvu, kesten, brezu, lijesku, grab, bor i smreku. Najčešće se navodi hrast. Pojavljuje se u cijeloj Europi, uključujući Hrvatsku.

IMI savjetuje da se u košari jestive gljive ne dodiruju s gljivama za koje nisi siguran jesu li jestive, jer se spore mogu pomiješati. Neki izvori odlučno savjetuju da se gljive za koje se sumnja da su zelene pupavke ne stavljaju u istu košaru s jestivima, pa ni da se ne diraju.

Gljivu za koju nisi siguran zato ne stavljaj među ostale. Ako je želiš provjeriti, nosi je odvojeno i pitaj determinatora: Tko će provjeriti gljivu.

IMI navodi da se otrovne i jestive vrste ne mogu razlikovati po okusu i da su jako otrovne gljive često vrlo ukusne. Isto tako upozorava da je prepoznavanje gljiva prema slikama s interneta i iz gljivarskih priručnika nepouzdano, jer ima dosta sličnih vrsta i zabune su česte.

Gljivu za koju nisi siguran pokaži determinatoru u gljivarskom društvu: Tko će provjeriti gljivu. Ako nisi siguran, ne jedi.